Iz Evanđelja po Luki; Lk 9, 51-62
Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?« No on se okrenu i prekori ih. I odoše u drugo selo.
Dok su išli putom, reče mu netko: »Za tobom ću kamo god ti pošao.« Reče mu Isus: »Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.«
Drugomu nekom reče: »Pođi za mnom!« A on će mu: »Dopusti mi da prije odem i pokopam oca.« Reče mu: »Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje.«
I neki drugi reče: »Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima.« Reče mu Isus: »Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.«
Promišljanje
Današnja čitanja donese nam temu poziva i odziva. Jednom riječju možemo reći – nasljedovanje. Prvo čitanje govori o pozivu proroka Elizeja, koji sve ostavlja kako bi vršio Božju volju. Pavao nam u drugom čitanju pokazuje smisao poziva na slobodu na koju nas je Krist pozvao – to je sloboda za služenje. Evanđelje nam donosi veliku temu nasljedovanja Isusa – uvjeta i posljedica odaziva na poziv Evanđelja.
Poznato nam je da su Isusa slijedili mnogi. Vidjeli su njegova djela, ozdravljenja, slušali njegove riječi, govor o Očevom djelovanju, o ljubavi prema siromasima, bijednima i potlačenima. Te stvari su ih privukle. No, Isus nije došao samo radi toga, i nipošto nije došao da sve naše probleme riješi pomoću čarobnog štapića. Ono zašto je došao jest otkriti nam istinu o čovjeku. Pokazati nam put. U prvo vrijeme, kršćani su se nazivali jednostavno – Put. To je značilo ljude koji kroče putem Isusa Krista.
Onaj tko želi nasljedovati Isusa mora činiti ono što je On činio, dapače, čak biti poput Njega. To znači ustrajati u odluci da slijedi Isusa, da moli, da njeguje sinovski odnos prema Ocu. Da bude slika Božja na zemlji. To je poziv upućen svakom od nas pojedinačno. On znači da trebamo sve svoje snage uprijeti da ostvarimo onaj zadatak koji nam je Gospodin povjerio. Koji je to zadatak? To je da budemo poput Isusa Krista. Svatko u svojem životu, što znači, svatko na različit način. Na onom radnom mjestu, u onoj okolini u kojoj se nalazimo. To ne znači primati velike pohvale, biti poseban, izdvajati se svojim umijećem, znanjem, vrlinama već prije svega biti spreman na trpljenje i patnju iz ljubavi prema Kristu. Pazi, iz ljubavi, ni iz čega drugog.
Upravo to je ono što moramo primijeniti u našem odnosu prema Isusu. Gledati u Njega, a ne okolo, poput ove dvojice mladića koji su pristupili Isusu. Isus ih ovdje ne kori, već ih poučava, a pouka označava gorljivu želju da nam Gospodin bude na prvom mjestu. Ne znači da trebamo zanemariti svoju obitelj, već usmjeriti svu svoju aktivnost i život prema Njemu. Tada će i obitelj dospjeti na svoje mjesto.
Svatko je od nas stvoren čudesno, kako nam psalmist spominje. Na nama je što ćemo s tom čudesnosti učiniti. Ići za Isusom traži žrtvu, žrtvu svoje ugode, planova, želja. Ne znači da će nam On sve to oduzeti, već će nam otvoriti prolaz u nebesku domovinu. Ukoliko želimo dospjeti tamo gdje nikad nismo bili, moramo se ponašati kako se do sad nismo ponašali. Naš cilj jest biti svet – to znači boraviti u blizini Božjoj. Isus je to bio – stalno u vezi s Ocem, i pun Duha Svetoga. Došao je da nas otkupi ali i da pokaže kako je ljudski život važan – baš zato je život muka i borba. Kršćanski život od svojeg početka je borba – borba koja se prvenstveno vodi u samoj osobi. Krštenjem smo pritjelovljeni Kristovu tijelu.
Ne zaboravimo to! Traži lice Gospodnje i On će ti se otkriti, ali budi svjestan da će biti potrebna žrtva. Smisao žrtve nije u samoj žrtvi, već u onome kamo nas ona vodi. Isusa je vršenje Očeve volje odvelo na križ u smrt, da bi potom kroz uskrsnuće, te napokon uzašaće vratio se Ocu. To je cijena nasljedovanja Isusa. To je put do vječnosti.
A ti si pozvan na to! Nemoj to smetnuti s uma! Gospodin nas toliko ljubi da je svakome dao snage i sposobnosti da otkrije tragove Božje blizine u svom životu. Potrebno je potruditi se i ustrajati u dobru. Čini tako, i ti ćeš uistinu ostvariti svoj život!
br. Mario Ivan Kralj, OCD
zamak_duše 