Novi horizonti vjere

Iz Evanđelja po Luki; Lk 1, 26-38 

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Promišljanje

Na Četvrtu nedjelju došašća, pred nas se stavlja lik Blažene Djevice Marije. Do sada nas je pratio glas Ivana Krstitelja, a sada bivamo potaknuti primjerom osobe koja je odlučila slijediti volju Božju. Anđeo Gabrijel posjetio je Mariju i navijestio joj da će začeti Sina Božjeg. Ona nije znala kako i što će se dogoditi, kako će se u detalje odvijati začeće, a i kasniji život tog ploda njezine utrobe. Dosta joj je bilo što je anđeo pokazao primjer njezine rođakinje Elizabete te joj posvjedočio da Bogu nije ništa nemoguće.

Upravo to su sastavni dijelovi života vjere koje trebamo nasljedovati i trudite se stjecati ih kroz život.

Na prvom mjestu nalazi se susret – susret s Gospodinom. Ovdje je susret Marije s anđelom, anđeo je onaj koji joj priopćuje Božju volju. Ne smijemo zaboraviti da je Marija, kao pobožna Izraelka, njegovala molitvu i slušanje Božje riječi, te živjela prema Tori – zakonu koji je svoje podrijetlo dugovao Mojsiju. Time je u sebi stvorila raspoloženje za susret s Gospodinom, a time i s anđelom kao Božjim poslanikom.

Na drugom mjestu nalazi se poučljivost vjere. To je spremnost da se ono što se čuje, ono čemu se nadamo uobliči u našem životu. Marija je slušala o Mesiji, nadala se, molila za njegov dolazaka, željela je da dođe otkupljenje njezinom narodu i cijelom svijetu. To je stav otvorenosti prema Gospodinu.

Na trećem mjestu susrećemo svjedočanstvo. Anđeo Gabrijel pred Mariju je stavio primjer njezine rođakinje Elizabete, koja je u starosti začela. U Izraelu, a i općenito u ljudskom rodu dijete je znak radosnog i ispunjenjog života. Muž i žena promatraju u djetetu plod svoje ljubavi, plod sudjelovanje u djelu Stvoritelja – nov život. Onome kome je uskraćeno potomstvo kao da je oduzeto to sudjelovanje u novom životu. Stoga je uistinu veliko čudo učinio Gospodin kada je ispunio molitve Zaharije i Elizabete da postanu roditelji.

Gdje se u našem životu mogu pronaći ova mjesta?

Susret s Gospodin stječe se u molitvi, čitanju Svetog Pisma, dobrim djelima, sakramentalnom životu a povrh svega kroz Euharistiju gdje bivamo zajedno okupljeni u ime Gospodnje, slušamo Njegovu riječ i blagujemo Njegovo Tijelo. Tako mi mnogi postajemo jedno tijelo – tijelo Gospodnje. Blagujemo njegovo Tijelo i pijemo Njegovu krv te tako zadobijemo život vječni.

Poučljivost vjere se sastoji u tome da svoje živote ne usmjerimo prema samima sebi, već prema Gospodinu. Marija je očekivala od Gospodina sve i dobila je ispunjenje svih molitvi. To je put koji i mi trebamo nasljedovati – osloniti se u potpunosti na Gospodina, od njega očekivati sve. To je smisao vjere.

Svjedočenje. Svjedoke pronalazimo u svetima, ali i u svojim bližnjima. Kao što je anđeo predstavio Elizabetu Mariji kao svjedokinju vjere i blizine Gospodnje, tako i mi potražimo u svojem životu one koji svjedoče ljubav Gospodnju. Dali su to naši roditelji, suprug, supruga, prijatelj, prijateljica, brat, sestra, susjed, susjeda….potrebno je zagrepsti ispod ove površine svakodnevice da bismo u njoj pronašli one koji slijede Gospodina. A oni postoje i bliže su nam nego što mislimo.

Sve to ne znači da trebamo jednostavno biti pasivni i očekivati da Gospodin sve stvari posloži. Marija nije ostala pasivna nakon što joj je anđeo objavio a ona pristala da postane Majka Božja. Ona je i dalje ostala vjerna molitvi i svojim dužnostima a ubrzo nakon začeća je otišla u posjet svojoj rođakinji Elizabeti. Vjera je poziv na sudjelovanje s Gospodinom u realizaciji Kraljevstva Božjeg. To je ono za što smo stvoreni – da jedni drugima budemo podrška, prijatelji, bližnji. Jednom riječi da jedan drugome budemo anđeo – donosimo radosnu vijest, svjedočimo o ljepoti Božje blizine, ali ne odustajemo od teškoća svakodnevnog života.

Marija je svoj život temeljila na vjeri. Vjera ne bježi od križa, od patnji, od teškoća već nam otvara nove obzore naših života. Ona nam otkriva da nam je Gospodin blizu i da se i kroz radost i bol On očituje. Na nama je da svoje srce i um pripremimo da mognemo i mi Njemu reći, kada ćemo slaviti svetkovinu Njegova rođenja svoj da.

Ustraj zato i budi svjedok ljubavi Božje!

M.K.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s